petak, 9. svibnja 2008.

ANIMAFEST - produkcija

Bruno Marin

Dubravko Mataković

Ana Hušman

Čak dvije autorice i sedam autora rade na najavnim animiranim filmićima ovogodišnjeg Animafesta, tzv «špicama». Koji će biti najbolji, nije sad bitno (to je i stvar osobnih ukusa), bitno je hoće li svi stići na vrijeme (deadline – 15 svibanj).
Novaca ima samo za sedam, dva će otpasti ili biti odgođeni za idući festival.

Dinko Kumanović

Magda Dulčić

Andrej Rehak

Animafest će (uz glavnu) svakoga dana imati i po jednu novu špicu.
No, pitanje je hoće li imati katalog. Trenutno su na Hrvatskoj «kulturnoj» sceni najveća rupa – dizajneri. Kao da im je uzor nekadašnji studio izvjesnog M. Ilića «SLS» (Sporo-Loše-Skupo), pa tako i sa Animafestom upravo imamo novu dramu, u filmovima bi rekli - «sičuvejšn».
"Našem" dizajneru je dobar dio materijala za katalog predan prije mjesec dana, ali očigledno da još ništa nije ni počeo raditi. Da i ne spominjemo kako umjetničkom direktoru još nisu prezentirana riješenja za plakat, jumbo, oglase itd, iako je do početka festivala ostalo tek 20-tak dana. Umjesto toga stigao je zahtjev za još 5600 eura dodatnog honorara.
Uglavnom, dizajner se prema Svjetskom festivalu animiranog filma odnosi kao da se tu radi o nekoj fešti amatera-pantomimičara iz Pušče Bistre. Ili je u pitanju nešto još zlokobnije? Sabotaža, diverzija, pljuckanje po svemu što je Animafest bio i značio ovih 36 godina?
Tipično? Yes, i to je Zagreb.
Depressing? Ma jok, kak pjevaju Monty Python-...always look on the bright side of life!
ili-
The world today seems absolutely crackers,
With nuclear bombs to blow us all sky high.
There's fools and idiots sitting on the trigger.
It's depressing and it's senseless, and that's why...
I like Chinese.

1 komentar:

Anonimno kaže...

srecom jos uvijek uspjesno relativiramo...pantomimicari iz pusce bistre su izuzetno zanimljivi
i igraju svakako za prvu ligu drustvu ljubitelja pantomime iz pusce bistre, a o losem skupom ili ti dizajnu ala m.ilic da ne govorimo...po tome da je to dragom Bogu sve svejedno mozemo zakljuciti da stvari treba promatrati iz druge nove po mogucnosti pticije perspektive, tako da znacenja koja pridajemo svijetu oko sebe i pojavama u njemu smjestimo u neki siri kontekst u kojem sitne ljudske podlosti kao i zavist poput zijevanja nema drugog znacaja niti funkcije do ocuvanja zdravlja i dobrog raspolozenja.